Tuesday, August 12, 2008

In Memoriam

Postoji jedan neverovatan gad koji se zove
Miroslav Antić
Ždere moj hleb pravi moju decu nosi moja
Odela
Sa mojom ženom leže u krevet na moje
Rođene oči
Jer zna da sam tog trenutka sigurno negde
Daleko u Lenjingradu

I taj Antić što me je upropastio I kao
Pisca I kao čoveka
Dakle taj koji će na kraju leći u moju
Sopstvenu grobnicu
Pita me jedno jutro šta vam je boga mu
Čoveče
Izgledate mi nekako bolesni
A šta se izvinite za izraz baš njega tiče
Kako je meni
I dokle mi je

O meni se najlepše brinu oni koji me
Ostavljaju na miru
A on pere ruke mojom rakijom ima ključ od
Mog ateljea

Ljudi taj me tera da čitam knjige petlja sa
Mojim plavušama
Dere se u mojoj kući ogovara me svašta
Laže
Deca mi liče na njega a on nosi kravatu
Brije se poznaje neke ljude radi
Svako jutro se tušira pravi se da zna sve
O zenbudizmu
Prevodi knjige čini mu se da ima prijatelje
Mom sinu zamislite svinjariju mome jedinom
Sinu kupuje sladoled

Bio sam mornar bežao sam ili odem na primer
U Pariz
Pokrijem se ćebetom preko glave pustim brkove
A on me i tu pronađe u nekoj ulici Žolive
U nekom bednom hotelu
I vrati kući i rasplače me

Mati moja Melanija koja ne zna da je rodila mene
A ne njega
Više ga voli više mu veruje I on to još kako
Koristi
A on je uveravam vas on je ta upeglana stoka kojoj
Ja dižem spomenik

On je ta uvažena životinja kojoj ja pišem
Biografiju
Ovako popljuvan I sam I do krajnosti zgađen
Sto moram da mu javno pozajmim oči I dušu
I ono malo para koje sam jedva pozajmio

Kad sam ja na primer skočio sa Petrovaradinske
Tvrđave
On je uskakao u đačke čitanke
Kad me je doktor Savić lečio od alkohola
On se pravio kao da ima neke veze sa filmom

Gde god se pojavim gurao me je da ga ne obrukam
Pristajao je na kompromise cerekao se na
Prijemima
Primao je moje nagrade mešao se u moje snove
Jedan licemer

Jedan stvarni licemer
Jedan provincijalac
Jedan koji je trpeo sve ono što ja nikada neću
Trpeti
I koji sada tako fino žuri da crkne umesto mene
Da bi umesto mene
Svinja jedna
Da bi umesto mene što pre jedini živeo

12 comments:

Herman said...

Mogla je ova pesma lepše da se prepiše, a ne ovako bez poretka, pravog ritma, samo copy/paste?!
To nije poezija onda. I lepa ideja ovakvog bloga, izgubi lepotu.

Unknown said...

Nazalost prvi put citam Miku Antica...sta reci...osim....pjesma odise iskrenom licemjernoscu, samoljubljem...nametnutom spontanoscu...prosto je savrseno u njoj ukomponovana autobiografija Mike Antica...odusevljena sam

Unknown said...

Ovo je jedna od njegovih najiskrenijih pesama.Prelepo...kao i sve njegove pesme.

Ocean said...

Ovakvo nešto je mogao napisati samo netko ko je došao do vlastitog bića.
Takvi su prinuđeni živjeti dvostruki život. Jedan koji im omogućava da prežive. I jedan koji im omogućava da žive.

itata said...

Kada bi bilo više onih koji su došli do vlastitog bića, tada bi Mika bio slavni pionir samospoznaje na planeti Zemlji. Ovako je samo usamljeni primerak, ali kakav primerak!

Klinac said...

Jako slabo citam ovakve stvari, ma bilo sta... Ali znam da ga moj calac jako voli, i ukucao sam Mika Antic na google, procitao ovo, i najezio se... Ne znam sta drugo da kazem!

Nedo said...

Ovo mi je jedna od drazih njegovih pjesama :)
Svaka cast!
izreke

Unknown said...

nije losaa pesmaa...dobroo je napisana..prava...najbolji pesnik...:))

Unknown said...

suuper je pesmaa...prava...ma najacii pesnikk ikad...:))

libar said...

http://www.youtube.com/watch?v=Xo04ltgCH_M

Mika recituje In Memoriam , Live,

Savršeno!

Anonymous said...

Sve teskoce zivota, njegovog pocetka, i svih predstava koje nam zivot svakodnevno priredjuje nasom zaslugom i nasu bol, slabost, lepotu nije mogao niko bolje opisati no sam veliki MIKA ANTic

Go2Bosnia said...

Predivna spjesma, svaka cast!!!
citati

Himna

1. Zaista nema teže stvari, nego da se rimuje strah sa svetlošću. Ti nemoguće moraš rimovati sa mogućim. Još kod Defoa, u "Robinzon...